Zvonko Jadrešin, dugogodišnji član Rotary kluba Rijeka, osnivač i prvi predsjednik Rotary E-kluba Hrvatska, a danas njegov počasni član, održao je govor na proslavi 10 godina osnivanja Rotary E-kluba Hrvatska kojega ovdje donosimo u cijelosti!
Drage prijateljice i prijatelji,
Veseli me što smo se ponovno našli zajedno u prigodi ovoga našeg malog jubileja. Sjećam se kako sam vam prije deset godina prilikom utemeljenja kluba kao njegov prvi predsjednik govorio o značaju prijateljstva i ostavio vam u zalog kao usmjerenje nekoliko vrijednih misli o tomu. Danas, deset godina kasnije niti uz dodatno životno iskustvo nemam ništa bitnog za dodati. Možda ipak, toliko smo stariji pa to vrijedi osvijetliti iz novog ugla.
Za misaone ljude, koji ispred materijalnih stvari prednost daju idealima i duhovnim vrednotama, najveće bogatstvo u ljudskom životu predstavljaju ostvarene kvalitetne veze s drugim osobama, dakle uspostavljeni humani odnosi. Prijateljski odnos je jedan od najopćenitijih, ali i najvažnijih. Prijatelja je lako steći, samo trebamo biti prijatelji! Međutim, trebamo paziti kome nudimo svoje prijateljstvo, jer svijet je – blago rečeno – vrlo šarolik. No, neovisno o povremenim razočarenjima koja se nikad ne daju posve izbjeći, prijateljstvo nema alternative. Jer sve drugo – rezerviranost, nezainteresiranost, mrzovolja ili averzija – vode u propast. Svi ste se već u nekoj mjeri morali uvjeriti u to.
Pa ipak, sve je to skopčano s mnogim poteškoćama. Pod pritiskom mnoštva zahtjeva kojima smo izloženi u svakodnevnom životu često griješimo u odnosu s drugima. Lako gubimo iz vida ono što je bitno pa jedni drugima znamo svašta zamjerati, prigovaramo, ljutimo se, ne sviđa nam se kako drugi nešto rade, što vole, u što vjeruju, kako govore, kako se odijevaju ili češljaju, čime se bave i slično. Sve nam može smetati kod drugih. U prijateljskom odnosu, trebamo umjesto toga iskazivati svoju toleranciju, strpljivo i pažljivo slušati sugovornika i pokazivati razumijevanje
i suosjećanje za njegove poteškoće, biti općenito empatični i ljubazni. Znamo da lijepa riječ otvara svaka vrata, pa tako i vrata srca. Kad govorim o prijateljstvu, mislim na prijateljstvo koje pišemo s velikim P. Sretan je onaj koji ima jednog ili čak par takvih prijatelja. Bez ikakva omalovažavanja, Rotary prijateljstvo podrazumijeva međusobno poštovanje, suradnju i druženje u grupi, stoga mu je primarna društvena funkcija u širem smislu. Ovo napominjem zato što se dugotrajnom zloupotrebom pomalo izgubio pravi smisao pojma prijateljstva. Na Facebooku klinci s ponosom ističu kako imaju po 500 ili više prijatelja.
Zbog čega je prijateljstvo tako važno. Uz ljubav ono je najjača živa emocija koja povezuje ljude. Stvarna emocija za stvarne ljude. Suvremeni se život, naime, sve više premješta iz fizičke stvarnosti u takozvanu virtualnu stvarnost. Stvari se sve više čine kao da jesu, ali vidimo da nisu. Sve je više ili manje lažno i sve češće nam se privid podmeće pod realnost. Ljudi postaju zbunjeni i nesigurni, frustrirani i otuđeni. Usamljenost najčešće susrećemo u vrevi gomile ljudi. Zato su prijatelji važni, oni su naša veza sa stvarnošću i sa samim sobom.
S obzirom na moju poodmaklu dob, jedna me posebna misao zaokuplja. Uvijek sam se pitao zašto se stari ljudi tako grčevito drže života, smatrajući kako oni gubitkom velikog dijela svojih fizičkih sposobnosti ionako više ne sudjeluju intenzivno u životu kao „mi mladi“ koji smo uvijek puni energije, poleta i raznovrsnih interesa? Sve mi je postalo jasno kad sam ostario: stari ljudi puno, puno više cijene život pa ga stoga i više vole od mladih, koji ga uzimaju zdravo za gotovo, konzumirajući ga uglavnom nesvjesno i neuredno. Često su površni, nepažljivi jedan prema drugome i neodgovorni prema životu, nemilice se razbacujući svojim vremenom, uvjereni da ga imaju napretek i da će ga uvijek biti.Jako se varaju. Obraćajući se ljudima, Budha
im je poručio: Vaš je problem što mislite da imate vremena. Život koji nam je dan sastoji se od neodređenog, ali u svakom slučaju ograničenog vremena. Kako ćemo ga i u kojoj mjeri iskoristiti, odrediti će sadržaj, smisao i ljepotu svačijeg života. Jer i pored svih nedaća, a nerijetko i muka i tragedija, život je lijep. To je ono što starost otkriva pa dojučerašnji gnjev pretvara u blagost. A njihova poruka mladosti je da čovjeku život nije dan za igru i zabavu, već da ga u okviru svojih sklonosti i sposobnosti iskoristi na stvaralački način, slijedeći svoje vizije i snove. Tako se gradi vlastiti život i uzdiže svoje unutrašnje Ja na višu razinu. Život ima dobar okus samo kad plovimo na valu svojeg zanosa. Svi volimo o sebi misliti na najljepši mogući način, ali istina je, kao što sam rekao prije deset godina riječima antičkog filozofa:
Čovjek je vrijedan koliko su vrijedne njegove težnje. Ili kao što reče pjesnik: Čovječe, ne hodaj malen pod zvijezdama.
Ja bih još dodao: Bori se za svoj dio ljepote i budi svjestan, što god činio ili ne činio, život jednako curi poput pijeska u klepsidri.
I tu vam misao ostavljam u amanet za sljedećih deset godina.
Zagreb, 29. lipnja 2023.